Od dobre namjere do dobrog postupanja

Zašto ovaj vodič
Kada nam je stalo – trebamo znati i što učiniti

Brinuti o djetetu znači željeti mu dobro. Ali kada je dijete povrijeđeno, uplašeno, zbunjeno ili se njegovo ponašanje naglo promijeni, dobra namjera ponekad nije dovoljna.

Ovaj mali vodič nije zamišljen kao još jedan dokument koji ćemo spremiti i zaboraviti. Zamišljen je kao podsjetnik za stvarne situacije – za trenutak kada dijete nešto kaže, ili ne kaže ništa, ali svojim ponašanjem pokazuje da nešto nije u redu.

1. Prepoznaj
2. Zastani
3. Poslušaj
4. Procijeni
5. Zaštiti
6. Reagiraj

Situacija 1
„Ne želim sutra u školu.“

Prva reakcija odrasle osobe često je: „Moraš.“ „Nemoj izmišljati.“ Ali odbijanje škole ponekad nije neposluh. Može biti poruka.

Zastani

Nemoj odmah uvjeravati, prijetiti ni nuditi rješenje.

Pitaj

• „Vidim da ti je teško kada govoriš o školi.“
• „Želiš li mi pomoći da razumijem što se događa?“
• „Postoji li nešto ili netko zbog koga ti je teško otići u školu?“

Obrati pažnju

• ponašanje i raspoloženje
• spavanje i tjelesne tegobe
• prijateljstva i školski uspjeh
• izbjegavanje određenih ljudi, mjesta ili aktivnosti

Situacija 2
„Nemoj nikome reći.“

Kada nam dijete povjeri nešto važno, prirodno je željeti sačuvati njegovo povjerenje. Ali postoje situacije u kojima sigurnost djeteta mora biti ispred obećanja tajnosti.

Nemoj

• „Obećavam da nikome neću reći.“

Radije reci

• „Drago mi je što si mi rekao/la.“
• „Neću ovo govoriti ljudima koji ne trebaju znati.“
• „Ako bude potrebno uključiti nekoga tko nam može pomoći, objasnit ću ti što ćemo napraviti.“

Važno je

• ne ispitivati dijete kao istražitelj
• ne tražiti da više puta ponavlja istu priču
• ne pokazivati šok, ljutnju ili nevjericu
• ne prebacivati odgovornost na dijete

Situacija 3
„On me stalno vrijeđa.“

Možda ćemo poželjeti reći: „Nemoj ga slušati.“ „Makni se.“ „Moraš se znati zauzeti za sebe.“ Ali prije savjeta, djetetu treba osjećaj da je odrasla osoba razumjela ozbiljnost onoga što govori.

Prvo

• „Hvala ti što si mi rekao/la.“

Onda pitaj

• „Koliko dugo se to događa?“
• „Gdje se najčešće događa?“
• „Osjećaš li se sigurno?“
• „Zna li još netko za to?“

Nemoj ostati samo na

• „Ignoriraj.“
• „Vrati mu.“
• „To su dječje stvari.“

Situacija 4
Dijete se naglo promijenilo

Nije uvijek dijete ono koje će prvo reći: „Nešto nije u redu.“ Ponekad će to reći ponašanje.

Moguće promjene

• povučenost ili razdražljivost
• agresivnost ili češći plač
• umor i poteškoće sa spavanjem
• manje interesa za ono što je prije voljelo
• izbjegavanje određenih osoba, mjesta ili aktivnosti

Umjesto

• „Što je s tobom u zadnje vrijeme?“

Pokušaj

• „Primjećujem da u posljednje vrijeme nisi kao prije. Kako si?“

I onda ostavi prostor. Ne moramo svaku tišinu odmah ispuniti pitanjem.

Situacija 5
Dijete je povrijedilo drugo dijete

Zaštita djece ne znači štititi samo dijete koje je povrijeđeno. Potrebno je reagirati i prema djetetu koje je drugome nanijelo štetu.

Jasno postavi granicu

• „Ovakvo ponašanje nije prihvatljivo.“

Ali nemoj dijete svesti na ponašanje. Nije isto reći: „Napravio si nešto što nije u redu.“ i „Ti si loš.“

Pitaj

• Što se dogodilo prije?
• Kako je dijete razumjelo situaciju?
• Što je pokušavalo postići?
• Je li ovakvo ponašanje novo ili se ponavlja?
• Što mu je potrebno da drugi put postupi drugačije?

Situacija 6
Dogodila se krizna situacija

U krizi nema puno vremena za pitanje: „A tko bi sada trebao što napraviti?“ Zato sigurnost ne počinje u trenutku kada se kriza dogodi. Počinje puno prije.

Potrebno je znati

• Tko štiti dijete?
• Tko poziva pomoć?
• Tko ostaje s ostalom djecom?
• Tko informira roditelje?
• Tko koordinira postupanje?
• Tko nakon događaja pruža podršku djeci i odraslima?

Protokol je važan

Ali protokol koji nitko nije pročitao, razumio ili uvježbao teško može pomoći u prvim minutama kriznog događaja.

Kad dijete progovori
Što dijete treba od nas?

Ne savršenu rečenicu. Ne trenutno rješenje. Ne odraslu osobu koja zna odgovor na svako pitanje.

Praktične rečenice
Pet rečenica koje mogu pomoći

1. 1
   „Hvala ti što si mi rekao/la.“
2. 2
   „Želim razumjeti što se dogodilo.“
3. 3
   „Nisi sam/a u ovome.“
4. 4
   „Razmislit ćemo zajedno što sada trebamo napraviti.“
5. 5
   „Moj je posao pomoći ti da budeš siguran/sigurna.“

Praktične rečenice
Pet rečenica s kojima treba biti oprezan

• ×
  „Zašto nisi prije rekao/la?“
• ×
  „Jesi li siguran/sigurna da je baš tako bilo?“
• ×
  „Nemoj tome pridavati toliko pažnje.“
• ×
  „Moraš se naučiti zauzeti za sebe.“
• ×
  „Nemoj nikome govoriti dok ja ne vidim što ćemo.“

Kada uključiti druge
Kome se mogu obratiti?

Ovisno o situaciji, roditelj se može obratiti:

• Vrtiću ili školi
  odgojitelju/učitelju, stručnom suradniku ili ravnatelju
• Hrvatskom zavodu za socijalni rad
  nadležnom područnom uredu
• Policiji
  kada postoji sumnja na nasilje, prijetnju ili ugrožavanje sigurnosti
• Liječniku ili drugoj zdravstvenoj službi
  kada je potrebna zdravstvena procjena ili pomoć
• Obiteljskom centru
  za savjetovanje i podršku djetetu i obitelji
• Državnom odvjetništvu
  kada okolnosti upućuju na sumnju na kazneno djelo

Ne morate sami procijeniti kojoj službi slučaj „pripada”. Važno je ne ostati sami sa zabrinutošću i pravodobno zatražiti pomoć.

BRUNOA podsjetnik
Od dobre namjere
do dobrog postupanja

• B
  Budi prisutan.
• R
  Razgovaraj.
• U
  Uoči promjene.
• N
  Ne zanemari.
• O
  Odgovori postupkom.
• A
  Ako treba, uključi druge.