Briga o djeci ne počinje samo razumijevanjem njihovih potreba, već i podrškom odraslima koji ih svakodnevno vode, vole i štite. Kada su roditelji, odgojitelji i skrbnici osnaženi, smireni i podržani, mogu djeci pružiti sigurnost, toplinu i stabilnost potrebnu za zdrav razvoj.
Prepoznavanje zahtjevnosti rada u odgojno-obrazovnom sustavu
Tijekom svog radnog vijeka imala sam priliku raditi kao profesorica u razredu, stručna suradnica pedagoginja u vrtiću i školi te kao predavačica na sveučilištu s budućim odgojno-obrazovnim djelatnicima, ali i kao savjetnica pravobraniteljice koja je kroz posjete brojnim odgojno-obrazovnim ustanovama diljem Hrvatske pratila ostvarivanje dječjih prava te imala priliku slušati iskustva i izazove djece, učitelja, ravnatelja i stručnih suradnika.
Učitelji, odgajatelji i stručni suradnici svakodnevno su između djece, roditelja, institucije, očekivanja sustava i vlastitih granica.
I baš u tom prostoru lako se može dogoditi nešto tiho, gotovo neprimjetno – preopterećenje.
Rad s djecom
Rad s djecom nikada nije samo prenošenje znanja ili provođenje aktivnosti. U njemu postoji puno toga što se ne može staviti u plan rada niti zapisati u dokumentaciju.
To je svakodnevno prepoznavanje dječjih emocija, smirivanje sukoba, stvaranje osjećaja sigurnosti, prilagodba različitim potrebama, komunikacija s roditeljima i donošenje bezbroj malih odluka tijekom dana. Velik dio toga ostaje nevidljiv jer se često podrazumijeva da je jednostavno „dio posla“.
A zapravo upravo taj emocionalni i mentalni angažman nosi veliki dio svakodnevice ljudi koji rade s djecom.
Stručnjaci u sustavu često pokušavaju odgovoriti na različita očekivanja od: institucije – planovi, ishodi, pedagoška dokumentacija; roditelja – individualna pažnja i razumijevanje; djece – emocionalna dostupnost i sigurnost i sebe – da sve bude dobro i profesionalno. I negdje između svega toga lako se zaboravi postaviti jedno jednostavno pitanje: koliko toga jedna osoba može nositi iz dana u dan?
Preopterećenje rijetko dolazi odjednom.
Češće dolazi tiho i neprimjetno u začetku – kroz previše obveza u premalo vremena, kroz situacije koje ostanu u nama i nakon završetka radnog dana, kroz osjećaj da uvijek još nešto treba napraviti.
Tada se počinje javljati umor koji nije samo fizički.
To je onaj umor koji se osjeti u strpljenju, motivaciji i unutarnjoj energiji. Možda jedna od važnijih stvari koju ponekad zaboravimo jest da odrasli koji rade s djecom nisu „neiscrpni“.
Oni su ljudi koji svakoga dana ulažu dio sebe u odnose koji traže puno prisutnosti, pažnje i emocija. Zato im treba prostor za odmor, podršku, razgovor i trenutke u kojima mogu zastati.
Jer kada odrasli imaju dovoljno podrške, mogu dugoročno biti stabilna i sigurna podrška djeci.
A možda je upravo to jedna od najvažnijih stvari koje sustav ne bi trebao zaboraviti. Možda ne možemo uvijek promijeniti zahtjevnost sustava, smanjiti obveze ili ukloniti svakodnevni pritisak.
Ali možemo češće zastati i priznati ono što se često prešuti – da je ovaj posao emocionalno zahtjevan i da je u redu ponekad osjetiti umor. Ponekad puno znači imati kolegu s kojim možemo iskreno razgovarati, potražiti podršku prije nego što iscrpljenost postane prevelika ili sebi dopustiti da ne moramo baš svaki dan sve odraditi savršeno.
Briga o ljudima koji rade s djecom ne može ostati osobna odgovornost pojedinca. Ako želimo kvalitetan odgojno-obrazovni sustav, podrška onima koji ga svakodnevno nose mora postati dio njegove strukture, a ne dodatak kada za to ostane vremena.
Ana Babić Pezo
Ana Babić Pezo djeluje u području zaštite dječjih prava, edukacije i razvoja programa usmjerenih na dobrobit djece. Osnivačica je BRUNOAkademije, edukativno-savjetodavne platforme kroz koju surađuje sa stručnjacima, ustanovama i organizacijama koje rade s djecom.
U svojem radu bavi se razumijevanjem dječjih potreba te stvaranjem sigurnih i poticajnih okruženja za odrastanje. Posebnu pažnju posvećuje povezivanju stručnih znanja s praktičnim alatima koji se mogu primijeniti u svakodnevnom radu s djecom.
Kroz svoj rad Ana donosi stručne uvide, jasne smjernice i korisne primjere namijenjene roditeljima, odgojno-obrazovnim djelatnicima i svim osobama koje žele kvalitetnije razumjeti i podržavati djecu.
